Inspirisana ,,Bjelasica Ultra Trail”- om 2019

Bjelasica Ultra Trail je nešto novo. Nešto što odiše novom energijom. Nešto za šta sam se potajno, ali sa vjerom pripremala cijelo ljeto. A, istina, imala sam i  dobru motivaciju!

Svoju poslednju trku istrčala sam u aprilu mjesecu, u Beogradu ove godine. Od tada, pa do sada, stao je jedan čitav svijet.

Ljeto obično služi za odmor od trčanja kod mene, za eventualno plivanje i šetnje…ali ovoga ljeta bila sam inspirisana da probam nešto novo. Dobila sam besplatnu startninu za učešće na Bjelasica Ultra Trail-u i trci od 9km od ekipe WeWill.Run.me , koja se inače prvi put održava ove godine. Želja da se oprobam u trailu datirala je kod mene još od Jahorine 2018., ali ipak sam željela da to ide malim koracima, tako da je ova trka došla kao ,,KEC NA 10”.

INSPIRACIJA NAS POKREĆE ČUDESNO

Ovu trku ipak posvećujem iskri u nekome, koja se tek tako niotkuda pojavila i postala motiv. Da budem na stadionu ovog ljeta  i trčim, čak i kada me noge bole, kada se ne može više. Čak i kada je, prošlogodišnja povreda vrebala iz prikrajka cijelo vrijeme i opet prijetila da ,,uništi”, samo li prenaglim sa jednim potezom.

Kada bi došla,,žuta minuta”, tada bih se barem istezala, jer bih znala da radim pravu stvar. Jer bitno je samo KRETANJE, INSPIRACIJA i bitna je ,,ONO NEŠTO”. Da ,,zapali” sve, da istrajemo. ,,Pokaži Nina ono što najbolje znaš”, govorila bih sebi. Da bih bila svake večeri na stadionu, ,,varala” sam sebe. Kada više nijesam mogla da trčim, preskakala bih vijaču – onako, za mene vispreno, kao pravi virtuoz, i tada bih se osjećala moćno..SVOJA. A bila sam inspirisana uvijek. Da li se to vidjelo, ili ne, ne znam, ali ja sam davala sve od sebe, znam.

Za to vrijeme, pretrčani kilometri na stazi su rasli. 70km za jul mjesec, što nijesam nikada do sada. Pošto je povreda bila prisutna tu uvijek, nijesam smjela prenagliti. 10km je bio maksimum. Uvijek me je, kada sam sebe pitala zašto sam svake večeri na stadionu, ako ništa gurala naprijed…Bjelasica Ultra Trail i moja prva planinska trka.

Osvanulo je i ovo jutro. I sve je išlo podmazano, baš kako to i uvijek biva ,,kad se nešto hoće”! Sunce i divni Kolašin, moji Bjelopoljci i srdačni domaćini, organizacija na nivou. Sve je to dalo krila još jednoj mojoj želji da uspijem i radoznalosti da iskusim nešto novo. Prolazak kroz šumu mi je dao prostora da malo više razmislim, da udišem taj divni planinski vazduh, da upoznajem sebe… Pet kilometara uz brdo, blizu pet niz brdo. Bila sam jako srećna, a kapi znoja na mom vratu su me iznova podsjećali na veliki trud i rad uložen u želji…..da se u stvari bude SREĆAN, da se diše punim plućima i da se sa lakoćom živi ovaj život.

 

Da, obećala sam sebi, da ovaj blog posvećujem toj iskri – njemu, kao znak zahvalnosti za silnu motivaciju i uspjeh ljetos na stazi. Došla je Bjelasica, otišao…on. Ne znam ko je, ali znam da mu dugujem ogromnu zahvalnost za ,,pruženu ruku ” ovoga ljeta  čak i onda kada je sve to samo ,,vibriralo” u vazduhu.

Veliku zahvalnost za priliku da učestvujem na ovoj trci dugujem ekipi WeWillRun.Me koja me je odabrala da kao poklon paket gazim našom Bjelasicom.

Zahvalnost i Balši Cvetkoviću, organizatoru, na svim potrebnim informacijama i uvijek blagovremenim obavještenjima.

Hvala ekipi planinara iz Bijelog Polja koji su takođe trčali,  sa kojima sam se srela po dolasku u Kolašin.

Hvala Univerzume, Kosmose, na još jednoj prilici da ,,BUDEM”. Hvala sportu i trčanju koje je probudilo ono najbolje u meni. Hvala prijateljima, oni znaju ko su, bez čije podrške ništa ne bi bilo ostvarivo.

Sve je lako kada vam je glavni motiv #LJUBAV.

 

I obećala sam sebi da ću ovaj blog završiti ovom pjesmom. Poslušajte je i vi i uživajte. Nosi jaku poruku.

Leave a Reply