Moj ,,PUT” do Podgoričke desetke 2020.

Kao što sam i ranije rekla, od kako sam počela da se bavim trčanjem, etape života se nekako prirodno dijele od trke do trke. Posljednja trka koju sam trčala bila je Bjelasica Ultra trail u avgustu 2019.godine, i baš ,,ne slučajno” zvala se PORODIČNA TRKA.

Ubrzo potom, u moj dom, tiho je ušetala nemilosrdna neman zvana bolest, i odlučila da nam ukrade  nekog mnogo važnog.

Uporedo sa borbom koja je uslijedila za nas, ja sam se opet suočila sa povredom od prošle godine, koja, nesanirana kako treba, do te mjere je bila uporna, da sam jednostavno  morala STATI sa trčanjem. Ali u pravom smislu te riječi. Ni koraka na stazi.

Jedino što je preostalo od aktivnosti koje sam mogla sprovoditi, bile su povremene šetnje.

Napalo ,,SA SVIH STRANA ” kako ja to kažem obično…ali u tome i leži izazov. To je bila veoma važna lekcija. Snaći se i prevazići prepreku, čak i kada su blokirani tvoji najveći potencijali. Tu leži snaga. Tu leži izlazak iz zone komfora.

TEK NIOTKUDA DOLAZI RJEŠENJE

I tako…vraćajući se s posla jedne večeri, dok je bilo hladno, a ja umorna i već, po ko zna koji put skrhana..sretam usput drugaricu koja kaže: ,,Ej, Nina…ti ono imaš blog stranicu? Čuli su za tebe iz radija Bijelo Polje, sigurno će te zvati u emisiju.”

Srce zaigra opet. Interesovanje za moj rad i angažovanje od nekog sa strane,  probudilo je u meni sreću i povratilo samopouzdanje.

Ubrzo potom, bila sam gost u emisiji ,,Mladi za mlade” u radiju i pričala sam o svim svojim aktivnostima nakon posla: trčanju, blogu, uopšte o načinu života u našem gradu.

ONAJ OSJEĆAJ KADA POSLUŠATE SRCE

Ubrzo potom, slušajući emisiju sa mnom, kontaktirao me je, sada već moj trener, Goran Radović, aktivni sportista našeg grada, koji je želio da podrži moj trud i poželi sreću. Odmah sam, poslušala svoje srce i hrabro zatražila savjet za moju povredu, nemajući pojma o njegovom trenerskom stažu i radu. Pristupio je ljudski i kao pravi sportista i odmah smo dogovorili našu saradnju. Od tada su počeli moji treninzi u bokserskom klubu Aris iz Bijelog Polja i  uspješno saniranje povrede, koja ce, nadam se sada, biti za mene proslost.

,,Škola boksa Aris je počela sa radom 1992.godine. Iza nas stoje godine ozbiljnog treninga, kroz koje smo, između ostalog izgradili veliko prijateljstvo među ljudima. Radimo: tehniku, snagu i izdržljivost kroz treninge koji su za oba pola. Godine tradicije iza nas govore da kroz volju i zalaganje rezultati ne izostaju. Treniramo pet puta nedeljno kroz nekoliko termina za trening.” – kaže Goran.

Ipak sam, uz veliki trud, i ove godine uspješno došla do Podgoričke desetke 2020., i osvojila medalju sa poboljšanim rezultatom za čak četiri minuta  u odnosu na prošlu godinu.

Bitku za život smo izgubili, ali ne i za jak motiv da nastavim dalje.

Nadam se da sam se uspješno vratila na stazu i sada nastavljam.

NARAVOUČENIJE: Nekada se odgovor pojavljuje kada se najmanje nadamo, iz totalno nepoznatih izvora i na totalno čudesan način. Ali kada imamo vjeru da je tu, odgovor se pojavi, blještav – KAO SUNCE.

Ulazak u cilj: 01h:11min:05

Leave a Reply