NOVI POLUMARATON – DA ,,RASTJERA” OBLAKE I UNESE ŽIVO(S)T

Dugo je prošlo od mog poslednjeg bloga. Pogotovo bloga posvećenog mojoj strasti – trčanju. Zbilja, potrebna je nova energija jedne istrčane trke, da se nešto novo pokrene, da dođem do novih spoznaja i do novih ideja.

Polumaratonom smatram uvijek neku krunu mog dotadašnjeg rada i proteklog perioda. I ,,uskakanje’’ u neki novi. Tih 21km, kako ja to volim da kažem izvuku iz mene sve ,,negativno’’, iscijedi me do maksimuma, i u cilju probudi neku novu energjiju i da neki polet mom životu.

Zbog novonastale situaciju u regionu i šire, uopšte, mnoge trke su ove godine otkazane. Samim tim i moji odlasci i učestovanja na njima.

Od svega šta je ostalo bili su redovni treninzi kod trenera Gorana, u bokserskom klubu Aris u Bijelom Polju, i trčanje na stadionu…tako, tokom cijele godine. Ali, iako redovna na treninzima, ipak svjesna da pravu odluku i pravu motivaciju daju zapravo zacrtane trke.

Za ovaj polumaraton sam saznala od mog brata, i kako već prilično spremna, odlučila sam da se okušam u Podgorici na 27.Podgoričkom (polu)maratonu.

Staza kružna od 1km me je ostavila prilično ravnodušnom, jer sam sve svoje treninge trčanja pripremala na našem stadionu ,,Jedinstva’’ i znala sam uhvatiti se u ,,koštac’’ sa monotonijom i kratkom dužinom jedne staze. Znam duboko u sebi da je polumaraton jedna dugačka ,,trka sa samim sobom’’, bilo da kružite dvadeset jedan put istom stazom (kao u Podgorici), ili pak trčite tik uz more i udišete vazduh sa prelijepog brda Marjan u Splitu. Proces kroz koji morate da prođete za tih dvadeset jedan kilometar je prilično isti.

Jutro divno, sunčano, i ja opet na startu trke. Osjeća se uzbuđenje ali i blaga trema..treba se opet suočiti sa dvadeset jednim kilometrom. Motivisala me je nezaobilazna plejlista i svoje ,,lakše noge’’, jer sam vrijedno trenirala sa svojim trenerom, čitavo ljeto. Dosta poznatih drugara iz Podgorice, Nikšića, na stazi..podrška i bodrenje. Krle je trčao za Mitropolita. Ja sam u mislima bila sa Jasminom, našim drugom polumaratoncem koji je nedavno izgubio život. Mislila sam i o tati, o tom životu tamo ,,gore’’. O izazovima, preprekama, ali i bila u pitanju, šta treba da promijenimo u životu da bi se nešto promijenilo kod nas?

I tako, kilometrar za kilometrom, krug za krugom, pjesma za pjesmom…dođoh i ja do dvadeset prvog kruga. Nevjerovatno. Noge teške, leđa su me zaboljela od tolikih okretnica, ali srce puno na kraju. Vjera da će i ovaj polumaraton donijeti nešto novo sa sobom, uprkos dobu korone i neizvjesnosti koja vlada oko nas.

Ovim blogom želim da prenesem toplu poruku svima, da osvijestimo, da je jedino ulaganje u sebe put ka samoostvarivanju. Iako polumaraton djeluje ,,dosadno’’, sigurno doprinosi značajno našem ličnom razvoju.

Zato, ako  ne znate šta ćete sa sobom, ,,zgazite taj polumaraton”, jer od tada ništa više neće biti isto. Ne, jer vi niste isti. Zdraviji ste, samopouzdaniji. Imate drugačiji pogled na svijet, imate jaču vjeru u sebe. A zar nije to dovoljno za neka nova postignuća?

Cilj: 2h 27min

Leave a Reply