ŽIVOT U DOBA KORONE

Sedam je sati. Od juče i kod nas odluka, da svi budemo u kućama do ujutru. Puste ulice, a vrijeme…tmurno. Šetanje kroz sniježno i sablasno Bijelo Polje, probudilo je u meni ideju da napišem blog, ali takođe i stihove davnašnje serije ,,Srećni  ljudi”.

,,Napolju je vučje vreme, strah od nekih tamnih noći, na tvom putu od života, izaberi, kud ćeš poći. Malo kreni, malo stani, sutra može biti bolje...''

Sve podsjeća na devedesete. Na nedjelju veče..porodicu na okupu, privođenje kraju domaćeg zadatka. I gledanje serije. Sjećam se samo da je i tamo, čuvena baba Riska sakupljala zejtin i brašno, i krila ih negdje po kuhinji. I ona je bila odgovorna supruga, majka i baka, koja je željela sačuvati svoju porodicu.

Sada imamo, može se reći, nalik na tu situaciju. Svi smo na okupu, isto..rade se virtuelni domaći, gleda se televizija. Samo što se umjesto ,, Srećnih ljudi”, sada prate vijesti o koroni.

Uzdrmala je svijet, jako. Kada pomislim da je svako na svijetu  u istom problemu, zastanem i zamislim se o životu. O njegovoj prolaznosti. Kako je sve samo tren, kako može biti tren i kako nemamo vremena za bacanje.

Mnogi su pisali, i pišu o koroni. Sa mnogo, mnogo znanja i probuđene svijesti. Jedno je sigurno – NIŠTA VIŠE NEĆE BITI ISTO. Svije(s)t se ruši, svije(s)t se stvara.

Prvi novootkriveni slučaj i u Bijelom Polju.

A taman sam ,,pronašla čarobnu pilulu” za mojih predstojećih..barem pola godine. Idem redovno na treninge, imam super trenera, bliži se Ostroški polumaraton, zatim Beogradski, nešto se za mene ,,otvara” i daje mi novu notu življenja. I onda, VIŠA SILA, kako mi kažemo..
Ali znate šta? Ljudi koji su navikli da se bore često sa izazovima, pokušaće da se prilagode i ovom. Daće sve od sebe.  Onaj ko živi umjereno, stabilno, potrudiće se  da podnese i ovo: stamen, disciplinovan, strpljiv više nego ikada.

 

Hvala Bogu što smo online povezani i što komuniciramo. To nam daje snagu, i podršku. Neke stvari što smo ranije plaćali, sada dobijamo besplatno.

Bodrimo se više.

Hvala na slobodi, jer je imamo sve dok naš um nije ograničen. Hvala na požrtvovanosti i udruženim snagama, jer, zajedno smo jači. Sigurno nas čekaju bolji dani. Moramo se voljeti sada još više. Koliko je ko uložio, vidjećemo kada prođe sve.

,,Ostavimo naše želje, bar za neko bolje vreme, a za neke sretne dane, sačuvajmo uspomene. ”. Ništa se ne dešava slučajno. Možda nas je korona opomenula, da usporimo malo i BUDEMO BOLJI LJUDI.

4 komentara

  1. Milivoje Šakota

    2020-03-31 at 19:19

    U svakoj situaciji važno je pronaći razlog za optimizam i ohrabrenje. Hvala Vam Nina na ovom tekstu, umirujući je i sa dobrim očekivanjima. Međutim, ne bi bilo na odmet usmeriti pogled u pravcu geopolitičkih igrarija koje, siguran sam, kreiraju pandemiju koronavirus, a koji kontrolisu i ovaj globalni sistem kome zahvaljujem na mogućnosti da dam mali doprinos ovom Vasem tekstu.

    1. Nina

      2020-03-31 at 19:59

      Hvala Vam, uvazeni Milivoje. Moji pogledi na sve ovo su dobronamjerni i blagi. O cemu i pisem. O geopolitickom aspektu na situaciju, dajem za pravo da pisu oni koji su vise kompetentni. Pozdravljam Vas!

  2. Milena Vesković ( Ex-Rakonjac )

    2020-04-01 at 10:18

    Odličan tekst Nina! U potpunosti se slažem! Čuvajte mi se rodnograđani!

    1. Nina

      2020-04-01 at 12:55

      Hvala Vam draga Milena! Srdacan pozdrav iz Bijelog Polja…

Leave a Reply